Tako je nastala čuvena pesma “Oj Srbijo, mila mati”. Bio je to zanimljiv presedan za Šisteka koji se inače najviše se bavio horskim delima, a poznat mu je i “Marš kostolačkih rudara”.

Češki kompozitor se 1899. vratio u domovinu, upravo u vreme kada se mnogo pesama s pozivom na oslobođenje moglo čuti svugde gde je bilo Slovena. Pesma “Srbiji” bila je i te kako dobro došla uoči 20. veka koji je doneo dramatične obrte, istorijske, nacionalne, književne.

Postala je zov novih nacionalnih osećanja. Sve vreme ratovanja od 1912. do 1918. vojni orkestri srpskih armija i pukova držali su je na repertoaru. Tako su je 1915. čuli i čuveni američki novinar Džon Rid i njegov kolega, karikaturista Bordman Robinson kada su boravili u Srbiji, primećujući da elegantni srpski oficiri podjednako kao i vojnici na štakama, tifusari i oboleli od gangrene pevaju “O, Srbijo, mila mati”. Srpska vojska na Krfu je svake nedelje posle molitve u crkvi izvodila umetnički program. Jedna od glavnih tačaka bila je “O, Srbijo, mila mati”.

Odatle ju je orkestar Kraljeve garde pod upravom Stanislava Biničkog predstavio Francuskoj, gde se svirala uz “Marseljezu” i srpsku himnu “Bože pravde”, izazivajući oduševljenje slušalaca. Orkestar je sa tim repertoarom izazvao ista osećanja i u Rumuniji, gde je gostovao odmah posle rata. Pesmu “Srbiji” su s velikim uspehom izvodili i srpski đaci u Francuskoj, zajedno sa himnom “Bože pravde”, “Hej, trubaču, s bujne Drine”, “Rado ide Srbin u vojnike”, “Domovini” i “Brankovo kolo”.

Cigani virtuozi

Dok su se vojni muzičari često mučili da se prisete ili pronađu note nekih narodnih kola, dotle su Cigani vojnici, koje je imao u svaki srpski puk u Prvom svetskom ratu, odmah odsvirali svako, napamet, bez poznavanja ijedne note. Malo se zna da su ovi tamnoputi srpski vojnici izmislili kasnije poznato Kukunješte, Čubursko kolo, Zavrzlamu, Čarlamu…

1 KOMENTAR

KOMENTARIŠI