Užurbano su juče zaposleni u Biblioteci Srpske akademije nauka i umetnosti donosili iz magacina primerke knjiga, sređivali čitaonicu, doterivali izložbenu postavku… Do kasno uveče pripremali su se za današnje svečano otvaranje biblioteke posle višemesečnog renoviranja. Fond sa milion i po knjiga, časopisa i drugih izdanja sada je okružen renoviranim nameštajem, čistim zidovima, lepšim podovima. Gotovo sve je ostalo isto, samo je dobilo novi sjaj.

 Biblioteka, kao i sama Akademija, dugog je veka. Osnovana pre 175 godina, u Društvu srpske slovesnosti, preteči današnje SANU. Bilo je to novembra 1841, a prve knjige dobila je na prvom Glavnom zasedanju Društva, koje je počelo juna 1842. godine. Tada je na policama imala svega 14 knjiga, koje je poklonio Dimitrije Tirol, a u avgustu iste godine darovao je još 75 primeraka.

– To nije malo. Nisu knjige, tada, bile česte kao sad. U srpskom svetu imao ih je poneko, i ponegde – započinje akademik Miro Vuksanović priču o prošlosti biblioteke na čijem čelu se nalazi. – Za prvog bibliotekara je određen Konstantin Bogdanović, a kasnije Đura Daničić.

Od početnih 14 knjiga, Fond je narastao na milion i po primeraka. Najstarije knjige u Biblioteci su “Istorija Rima” iz 1477. i Lukanova “Farsalija” iz 1498. godine. Tu su i dva unikata – Regulament Marije Terezije i zbirka stihova koja se pripisuje grofu Beladinoviću.

– Posebna retkost je lična biblioteka Vuka Karadžića, koja ima samo 55 primeraka. To je jedina celina ostala od velike Vukove knjižnice, koja je uglavnom u Petersburgu, a ostatak je podeljen i jedina sačuvana celina je u SANU – otkriva akademik Vuksanović. – Tamo su tabaci “Srpskog rječnika” na kojima je Vuk, na marginama, upisivao dodatne reči, svojom čitkom ćirilicom. Tu je i njegova biografija na ruskom, sa ispravkama, knjige u kojima su tragovi Vukove crvene olovke ispod odabranih reči ili primedbama sa strane. Sve takve i ostale retkosti su digitalizovane.

Nastavak teksta pročitajte OVDE.

KOMENTARIŠI