Slučaj nadomak Požarevca koji je šokirao Srbiju 2010. godine

Slučaj nadomak Požarevca koji je šokirao Srbiju 2010. godine

Policija po naredbi Višeg javnog tužilaštva u Požarevcu radi i dalje na otkrivanju N. N. počinioca ubistva Đorđa, ali bilo kakvih pomaka i dalje nema

Ja ga nisam ubila, naterali su me da priznam zločin i nevina sam dve godine provela u zatvoru, a mog deteta još uvek nema, priča Marina Andrejić osam godina posle misterioznog nestanka Đorđa Andrejića (13).

Ne prođe dan a da se ne zapitam gde je Đorđe, da li je uopšte među živima ili je mrtav. Ne znam da li da detetu palim sveću. Ipak, čekam i nadam se da će mi se jednog dana pojaviti na vratima. Kažu da me u depou suda čeka lobanja da je sahranim, a čija je to glava bila, moje dete je imalo celo telo, a i ta lobanja nije njegova, to je potvrdila i njegova zubarka.

Ovim rečima započinje ispovest za Kurir Marina Andrejić (45) iz Majilovca. Marina je optužena da je u julu 2010. motikom ubila sina Đorđa (13). Bio je to slučaj koji je šokirao Srbiju, a Marina je tada označena kao čedomorka. Međutim, u julu 2012. godine Apelacioni sud oslobodio ju je krivice usled nedostatka dokaza i ona je posle 703 dana izašla iz pritvora.

Više tužilaštvo

TRAGA SE ZA N. N. POČINIOCEM

Policija po naredbi Višeg javnog tužilaštva u Požarevcu radi i dalje na otkrivanju N. N. počinioca ubistva Đorđa, ali bilo kakvih pomaka i dalje nema.

Na pitanje da li ima informacije o istrazi Đorđevog nestanka, koja je i dalje otvorena, Marinin advokat Srboljub Stojanović kaže da se o tom pitanju ništa ne dešava.

– Ma kakva istraga! Iako bi zvanično i dalje trebalo da se radi na rasvetljavanju sudbine malog Đorđa, njime se više niko ne bavi – kaže Stojanović.

Ostala bez porodice

Osam godina kasnije Marina kaže da u njoj još uvek živi nada da joj je dete živo.

– Ja ga nisam ubila, njegovo telo do danas nije pronađeno. U šta da verujem? A imam razloga i da verujem da ga je neko namerno sklonio od mene – kaže uplakana žena.

– On je bio maza, išao je i ljubio sve redom. Mene, sestru, tatu… Od dana kada je nestao, moj život se okrenuo naopako. Bez deteta mi se ne živi, ali živa u grob ne mogu. Ne dao bog nikome ovako nešto – priča Marina.

Marinin advokat

PO PRAVDU U STRAZBUR

Marina Andrejić je nakon oslobađajuće presude Apelacionog suda podnela tužbu protiv države, u kojoj je zahtevala odštetu od 16 miliona dinara zbog neosnovanog pritvora, duševnog bola i druge nematerijalne štete. Njen branilac, advokat Srboljub Stojanović kazao je za Kurir da taj postupak i dalje nije pravosnažno rešen.

– Marini su na ime odštete dosuđena samo dva miliona dinara. Smatramo da je daj iznos smešan. Predmet više od godinu dana stoji u Vrhovnom kasacionom sudu, zbog čega ćemo biti prinuđeni da pravdu potražimo pred Evropskim sudom za ljudska prava u Strazburu – kazao je za Kurir Stojanović.

Prisećajući se kobnog dana kada je Đorđe nestao, kaže da su svi nju krivili jer je poslednja bila s detetom.

– Suprug, svekrva, njihova familija, svi su mi govorili da sam kriva što sam izgubila dete. Ubrzo sam uhapšena. Na silu su me naterali da priznam nešto što nisam uradila. Već sam u pritvoru bila okarakterisana kao čedomorka – objašnjava sagovornica za Kurir.

Prema njenim rečima, neke žene su u zatvoru čak i fizički nasrtale na nju i čupale joj kosu.

– Obilazio me je suprug Dejan. Kad god bi došao, plakali bismo zajedno. Donosio mi je pisma od mlađe ćerke Anđele. Međutim, nakon Dejanove smrti njegova familija je okrenula i nju protiv mene. Napunili su joj glavu kako sam prodala njenog brata. Dete je bežalo od mene. Pomirile smo se nakon četiri godine, kada je trebalo da slavi punoletstvo. Zagrlila sam je kao da je prvi put grlim – priča Marina.

Niko mi ne da posao

Marina navodi da ima razloga da sumnja da je familija pokojnog supruga odgovorna za nestanak dečaka.

– Znali su da će Dejan ubrzo da umre, a da ću ostati s decom u kući – priča ona. Nakon svekrvine smrti usledila je borba za kuću u Majilovcu u kojoj je živela sa suprugom Dejanom, koji je umro pet meseci nakon dečakovog nestanka.

– Uspele smo i kuća je sad moja i Anđelina – kaže Marina

– Ima onih koji još uvek veruju da sam ubila sina. Dobila sam dva miliona dinara, od toga živimo. I taj je novac je pri kraju, ne znam šta ću posle – objašnjava Andrejićeva.

Hronologija

NEMA TELA, NEMA UBISTVA

– Marinin sin Đorđe je 22. jula 2010. pošao u baštu s majkom

– Kada se povredila motikom po nozi, dečak je krenuo po pomoć i tada je nestao

– Marina je osuđena na 20 godina zatvora zbog ubistva, ali je posle oslobođena

– Dečakovo telo još uvek nije nađeno

* 703 dana provela u pritvoru * 16 miliona dinara traži odštetu * 2 miliona dinara joj isplaćeno

 

KOMENTARIŠI