Tajne Solunskog fronta za 9.585,99 dolara

Tajne Solunskog fronta za 9.585,99 dolara

Dnevnik nekadašnjeg prvog obaveštajca srpske vojske Danila Kalafatovića na rasprodaji. Kanadski trgovac prodaje rukopise, na 530 strana, koji iz prve ruke govore o dramatičnim danima naše istorije

Originalni rukopisi dnevnika Danila Kalafatovića (1875-1946), bivšeg načelnika štaba Kraljevske jugoslovenske vojske i dugo godina prvog srpskog vojnog obaveštajca, na sajtu “M.Benjamin Katz, Fine books” iz Toronta – čekaju kupca za 9.585,99 dolara!

Da se ovakva vest pojavila u nekoj drugoj zemlji pobednici iz Velikog rata, arhivska građa bila bi otkupljena od države po hitnom postupku. Kod nas, najuža stručna javnost zna za “aukciju” najmanje dve godine, a “uznemirenje” je nastalo kada je informacija procurila čaršijom.

Kanadski knjižar u svojoj ponudi još navodi da se radi o 530 stranica dnevnika u 10 poglavlja, u kojima Kalafatović piše o ukrcavanju srpskih trupa u savezničke brodove u Valoni 1916. godine, zatim o stanju u vojnim redovima na Solunskom frontu 1918, pa o pregovorima sa Italijom iz 1920. o uspostavljanju Slobodne države Rijeka…

– Pre dve ili tri godine do mene je doprlo saznanje da su se pojavili generalovi dnevnici u ponudi preko interneta – govori, dr Mile Bjelajac, jedan od najboljih poznavalaca ove materije u savremenoj srpskoj istoriografiji. – Pomenuo sam to mom drugu dr Miroslavu Perišiću iz Arhiva Srbije, uz napomenu da bi bilo dobro i od značaja da se to otkupi. Moje obaveze i putovanja, a možda i nebrižljivost, nisu mi dozvolili da napišem obrazložen predlog koji bi bio osnova da Arhiv Srbije konkuriše za sredstva kod ministarstva. Ipak, raduje me da dnevnici još nisu prodati.

Naš sagovornik dodaje da ne zna “koliko bi generalovi dnevnici pomerili sadašnja znanja u odnosu na istoriografiju koja je koristila službene izvore”, ali tvrdi da bi “predstavljali dragocenost naše istorijske i kulturne baštine”.

Vojnička biografija “rizničara tajni” srpske vojske je impresivna. U Prvom svetskom ratu 1914-1918. Kalafatović je bio načelnik Štaba Moravske divizije, predsednik Komiteta za ukrcavanje trupa u Valoni (1916), načelnik Obaveštajnog odseka Vrhovne komande od 1917. Posle rata neko vreme je bio u najdelikatnijim vojničkim misijama po Evropi a kada se očekivalo da 1929. sa mesta pomoćnika načelnika Glavnog generalštaba preuzme komandovanje vojskom Kraljevine Jugoslavije, na svoj zahtev odlazi u penziju, tačnije na mesto direktora Radio Beograda, do 1936.

Reaktiviran je pred sam početak Aprilskog rata i postavljen za komandanta pozadine. Predsednik vlade, armijski general Dušan Simović postavio ga je 15. aprila za načelnika štaba Vrhovne komande sa ovlašćenjem da povede razgovore o primirju. Sile Osovine su to odbile i zahtevale su da Jugoslavija potpiše bezuslovnu kapitulaciju. Kalafatović je za tu dužnost odredio bivšeg ministra inostranih poslova Aleksandara Cincar-Markovića i divizijskog generala Radivoja Jankovića. Odmah potom Kalafatović je zarobljen i interniran u Nemačku, bio je u logoru Varburg pa Nirnberg. Umro je u Mozburgu na Izeru, u Bavarskoj, 1946. godine.

NIRNBERŠKA IZJAVA

Komunističke vlasti generalu Kalafatoviću su zamerale što je u logoru u Nirnbergu prihvatio inicijativu koju je iz zemlje uputio general Milan Nedić, da se generali i oficiri izjasne protiv svakog otpora okupatoru i da podrže njegovu “vladu” (tzv. Nirnberška izjava) – govori Bjelajac. – Kalafatovićev visok ugled, kao i velika neizvesnost kod zarobljenika učinili su da većina oficira logoraša potpiše dokument koji je u okupiranoj Srbiji Nemcima služio u propagandne svrhe.

MEMOARI NESTALI SA TAVANA?

Doktor istorijskih nauka Mile Bjelajac navodi da je za memoare Danila Kalafatovića čuo dok je spremao svoju disertaciju. Autor dela “Generali i admirali Kraljevine Jugoslavije 1918-1941” svedoči da je u više navrata vodio razgovore sa Kalafatovićevim sinom Ratkom, takođe kraljevskim oficirom prvim u rangu 57. klase (1. u rangu).

– Ovaj divni čovek je kazao za zapise njegovog oca, rukopise memoarsko-dnevničkog karaktera, od kojih se deo nalazio na tavanu njihove kuće u Đušinoj 13. Oni su, prema Ratkovim rečima, obuhvatali period pre ratova, ratove i međuratni period i deo je bio na francuskom jeziku – priča istoričar. – Kada je oficir umro, jedna firma je kupila njegov dom i, kako su mi tada rekli, “očistili” su tavan.

KOMENTARIŠI