Srpska pravoslavna crkva i vernici danas obeležavaju jesenji Krstovdan – uspomenu na pronalazak Časnog krsta na kome je bio raspet Isus Hristos.
Prema hrišćanskom predanju, 326. godine carica Jelena, majka cara Konstantina, pronašla je krst u Palestini, prilikom posete svetim mestima. Patrijarh Makarije je tada, pred okupljenim narodom, uzdigao Časni krst, a narod je odgovorio molitvom „Gospodi pomiluj“, što je ostalo deo bogosluženja do današnjih dana.
Ovaj praznik podseća i na povratak Časnog krsta iz Persije u Jerusalim 628. godine, kada ga je car Iraklije, prema predanju, bosonog i u skromnoj odeći izneo na Golgotu. Krst je tada vraćen u hram Vaskrsenja, na radost celog hrišćanskog sveta. Tokom istorije, njegovi delovi su se gubili i nalazili, a veruje se da su pojedini srpski vladari posedovali fragmente svetog drveta.
Strogi post i običaji
Na Krstovdan vernici se pridržavaju strogog posta, a mnogi jedu samo hleb i grožđe. U narodu se veruje da vreme na ovaj dan nagoveštava kakva će biti zima – ako je oblačno, očekuje se snežna i bogata zima, dok sunčan dan predskazuje sušu u narednoj godini.
Za razliku od drugih praznika obeleženih crvenim slovom, na Krstovdan je običaj da se sređuje i čisti kuća kako bi se domaćinstvo pripremilo za zimu. U suprotnom, narod veruje da će cele godine „sve ići naopako“.
Ljudi rođeni na ovaj dan, smatra se, nose senku Časnog krsta i pred Bogom imaju posebnu odgovornost za svoje postupke.
Tradicionalno, na jesenji Krstovdan završava se i period čuvanja polja – isplaćuju se čuvari i naplaćuju globe za učinjene štete, a u svim selima bere se i posvećuje bosiljak, biljka koja se vezuje za sveto i blagosloveno.
Krstovdan tako ostaje dan strogog posta, molitve i sećanja na simbol vere i iskupljenja, koji okuplja pravoslavne vernike širom sveta.