Foto: Urban City

Na današnji dan 1832. godine rođen je srpski pisac i slikar Đura Jakšić, najizrazitiji predstavnik romantizma u srpskoj književnosti i jedan od najdarovitijih srpskih slikara 19. veka.

tome što je imao porodicu, osnovno obeležje njegovog života bilo je boemstvo. Kafanski svet bilo je njegovo prirodno okruženje.

Pisao je lirsku, rodoljubivu, satiričnu, socijalnu i epsku poeziju. Slikarstvo je učio u Segedinu, Temišvaru, Pešti, Bečkereku (sada Zrenjanin), Beču i Minhenu. Potom je bio učitelj i predavao je crtanje u Kragujevcu, Požarevcu i Jagodini.

Foto: Urban City // B.P.

Po prirodi je bio nemirna i buntovna ličnost pa je često napuštao službe ali je i otpuštan. Pisao je s romantičarskim patosom pesme o slobodi i stihovane lirske ispovesti. Njegove pesme “Na Liparu”, “Ponoć”, “Mila”, “Padajte braćo”, “Otadžbina”, “Ja sam stena”, “Noć u Gornjaku” spadaju u vrh srpske romantičarske poezije. Napisao je drame u stihovima “Seoba Srbalja”, “Jelisaveta, kneginja crnogorska” i “Stanoje Glavaš” kao i oko 40 pripovedaka.

Bista Đure Jakšića u istoimenom stambenom naselju u Požarevcu na postamentu tako je okrenuta da gleda na prostor gde je bila kafana „Poslednji groš“ (danas benzinska pumpa).

U toj kafani je Đura dočekivao mnoge zore, neretko odlazeći kući sa nekoliko novih stihova. Naravno tu je i bukvalno ostavljao poslednji groš koji je imao! Kafana je, legenda kaže, po dijalogu između gazde i Đure dobila ime – „Poslednji groš”.

KOMENTARIŠI