Sveta Gora Atonska je od tihe monaške republike izolovane lošim saobraćajnim vezama prerasla u svetski centar pravoslavnog religioznog turizma. To menja vekovna pravila života u manastirima na Atosu, u čijim se obnovljenim i osavremnjenim konacima sad traži mesto više.

 Ipak, monaška republika kao da nije spremna za ovakvu navalu posetilaca. To pokazuju ogromne gužve u luci Uranopolis, odakle kreću brodovi za manastirska pristaništra i još veće u luci Dafni, glavnoj na Atosu, koja pripada desetak kilometara udaljenom gradiću Kareji, administrativnom centru Svete Gore.
Foto: Urban city
Foto: Urban city

Tako se grupi srpskih planinara i poklonika prošle subote desilo da izgube dosta nerava, vremena i novca zbog greške manastirske birokratije. Kada su u ranim jutarnjim časovima stigli u Uranopolis i došli u kancelariju za preuzimanje svetogorskih viza, bez koje ne može da se uđe na brod za Atos, grčki službenici su im rekli da njihovih imena nema na spisku.

Srpski poklonici i njihov vodič pokušali su da objasne da imaju blagoslov manastira Hilandara za boravak na Svetoj Gori, ali bez rezultata. Službenici odeljenja za izdavanje viza su rekli da je ovaj dokument gotovo nemoguće dobiti u istom danu, jer treba da ga odobri ministarstvo koje se nalazi u Solunu.

Foto: Urban city
Foto: Urban city

Posle “bezbroj” poziva, ispostavilo se da je do greške došlo zbog propusta manastirskog službenika zaduženog za spiskove poklonika. Naime, vodiči dveju srpskih grupa imali su identična imena, pa je vize dobila pogrešna. Samo zahvaljujući ljudima iz hilandarskog metoha Kakovo,

Foto: Urban city
Foto: Urban city

problem je rešen za nekoliko sati, jer bi inače putnici morali da provedu najmanje jedan dan u Uranopolisu.

Foto: Urban city
Foto: Urban city

Međutim, dok se procedura okončala, otišle su sve redovne brodske linije, kojih je subotom i nedeljom znatno manje. Na njima karta košta oko osam evra, a srpski putnici i poklonici koji su bili prinuđeni da iznajme “mikru” gliser platili su kartu do mesta Dafni po 23 evra. Oni koji su nameravali da idu dalje, bili su prinuđeni da odustanu od planova, jer bi dalji prevoz bio papren. Zbog kašnjenja nisu mogli ni da se prevezu redovnim autobusom do Kareje (košta oko dva evra), već su morali da iznajme minibus u kome je karta dvostruko skuplja. Troškovi su se samo gomilali, pa su se mnogi poklonici prilično razočarali odnosom domaćina.

Foto: Urban city
Foto: Urban city

Topla preporuka za hodočasnike glasi da, i kad dobiju blagoslov od manastira za dolazak, pre polaska još jednom provere da li je njihovo ime na spisku za vize. Takođe, treba da pogledaju sajtove s redovima vožnje brodova i da za svaku destinaciju rezervišu brodsku kartu unapred, jer su gužve na šalteru jedine biletarnice u luci Dafni ogromne, pa su mnogi prinuđeni da naručuju skupi “morski taksi”.

Foto: Urban city
Foto: Urban city

NEMUŠTA BAŠTINA

U većini svetogorskih, grčkih manastira poklonicima su otvorene riznice-muzeji, a u velikom Vatopedu postoji monah čije je zaduženje da poklonicima na svetskim jezicima predstavi istoriju i znamenitosti ove svetinje, što je za svaku pohvalu. Nažalost, u srpskom Hilandaru takvo upoznavanje sa zadužbinom koju su Nemanjići ostavili potomstvu ne postoji, riznica-muzej se ne otvara, a od prošle godine za posetioce je zatvoren i pirg Svetog Save.

Foto: Urban city
Foto: Urban city

SKOK CENA RUKOTVORINA

Drumski prevoz na Svetoj Gori doživeo je veliku ekspanziju, najviše zbog ogromnog broja ruskih poklonika, a njihova velika platežna moć i potražnja su uticale i na cene suvenira i rukotvorina, koje su poraslo dva do tri puta u odnosu na prošlu godinu.

Foto: Urban city
Foto: Urban city

KOMENTARIŠI