Srpska pravoslavna crkva danas obeležava Ivanjdan

Srpska pravoslavna crkva danas obeležava Ivanjdan

Foto: Urban City / B.P.

Srpska pravoslavna crkva i njeni vernici danas obeležavaju Ivanjdan, praznik rođenja Svetog Jovana Krstitelja, odnosno Svetog Jovana Preteče, jednog od najpoštovanijih svetitelja u hrišćanstvu.

Sveti Jovan Preteča poznat je kao prorok koji je krstio Isusa Hrista u reci Jordanu, čime je označen početak Hristove javne propovedi i Novog zaveta. Njegova uloga u hrišćanskoj tradiciji je izuzetna, zbog čega se tokom godine obeležava više praznika posvećenih njegovom životu – rođenje, Usekovanje glave, Sabor Svetog Jovana, kao i tri obretenja njegove časne glave.

Reklame

Kod srpskog naroda Sveti Jovan se posebno poštuje kao zaštitnik kumstva, pobratimstva i iskrenog prijateljstva.

Ivanjdan i narodni običaji

Praznovanje Ivanjdana u narodu ima korene i u starim, prethrišćanskim običajima vezanim za leto, sunce i početak žetve. Ovaj praznik vekovima je bio povezan sa prirodom, plodnošću i zdravljem.

Ivanjdan je poznat i kao “devojački praznik”, jer ga prate brojni običaji namenjeni devojkama i ženama.

Među najrasprostranjenijim običajima su:

  • pletenje venaca od ivanjskog cveća i lekovitog bilja;
  • kićenje kuća vencima radi zdravlja i blagostanja;
  • pesme i okupljanje devojaka uoči praznika;
  • branje lekovitih trava za koje se veruje da upravo na Ivanjdan imaju najveću moć.

U pojedinim krajevima Srbije postojao je običaj da se kroz vence od jovanove trave provlače žene koje žele potomstvo.

Postojalo je i verovanje da neudate devojke na Ivanjdan sade nekoliko zrna pšenice u saksiju. Ako do Petrovdana pšenica lepo iznikne i formira guste prstenaste klice, verovalo se da će se devojka udati tokom jeseni.

Narodno predanje kaže i da devojke mogu sanjati budućeg supruga ukoliko poslednji zalogaj doručka sačuvaju do večeri, a zatim ga zajedno sa ogledalcetom i komadićem drveta stave ispod jastuka.

Ivanjske vatre i zabrana ulaska u vinograd

Posebno mesto u narodnoj tradiciji zauzimale su ivanjske vatre, odnosno kresovi koji su se uoči praznika palili na uzvišenjima. Oko njih se igralo, pevalo i okupljalo do kasno u noć.

Prema narodnom običajnom kalendaru, tri dana pre i tri dana posle Ivanjdana ne ulazi se u vinograd. Veruje se da upravo u tom periodu vinova loza najviše napreduje jer je, prema narodnom verovanju, čuva Sveti Jovan.

Pošto Ivanjdan uvek pada tokom Petropavlovskog posta, na ovaj praznik posti se i priprema posna trpeza.

KOMENTARIŠI