Foto: Pixabay // ilustracija

Sigurno ste čuli da je nekom u vašem okruženju dijagnostifikovan rak kože. Pre svega je potrebno definisati sledeće: reč “rak” kože je danas izuzetno korišćena i kao svaki drugi široko rasprostranjen naziv, nije precizan.

Ukoliko i sami razmišljate o ovome i želeli biste da konsultujete stručnjake – lekari i stručnjaci različitih specijalnosti svakodnevno su dostupni na platformi za besplatne zdravstvene konsultacije DokTok. Posetite www.doktok.rs, napravite svoj profil i zakažite konsultaciiju kod željenog lekara ili psihologa i psihoterapeuta.

Postoji više tipova “raka” kože, od benignog bazocelularnog karcinoma koji se ne diseminuje, do melanoma koji u krajnjoj fazi može i metastazirati. Postoje i tzv. prekancerozne lezije, koje same po sebi nisu maligne, ali mogu alterisati. Osim genetske predispozicije, tj. naslednog faktora koji je nemoguće izbeći, šta je to što mi možemo učiniti za svoju kožu da bismo izbegli nastanak raka kože?

Primarno, treba se zaštiti od sunčevog zračenja. To se može učiniti neizlaganjem suncu između 10-17h u toku dana, kad je zračenje najintenzivnije, zaštitnom odećom i šeširima sa širokim obodom, obućom, kao i korišćenjem SPF faktora.

Faktor zaštite od sunca (SPF) je krucijalno koristiti ne samo leti, već uvek kada znamo da ćemo biti izloženi. On štiti od UVB zračenja. Postoje 3 vrsta zraka ultravioletnog (UV) spektra – UVA, UVB I UVC. UVC se apsorbuje u atmosferi i ne stiže do površine zemlje, a prethodnih godina je detaljno dokazano da teža oštećenja izaziva UVA zračenje. S tim u vezi, uvek treba birati sredstvo na kome je osim SPF, naglašeno da postoji i tzv. “filter” od UVA zraka.

Detaljniju pažnju treba posvetiti SPF faktoru da bismo znali koji treba da odaberemo u moru sredstava koja se mogu naći u drogerijama i apotekama. SPF je definisan kao odnos doze sunčevog zračenja koja dovodi do crvenila kože zaštićene preparatom, u odnosu na količinu zračenja koja je potrebna da izazove crvenilo nezaštićene kože. Na ovaj način je definisano da je SPF zapravo mera u kojoj je koža zaštićena od UVB zračenja. Što je veći faktor, veća je zaštićenost.

Međutim, nije bukvalna: npr. faktor 30 ne štiti duplo više od faktora 15. SPF 15 blokira 93%, SPF 30 97%, a SPF 50 98% UVB zraka. Trenutno se na tržištu može naći i SPF 100, sa najvećim stepenom zaštite, koji je preporučen onima koji su već imali neki malignitet na koži, imaju pozitivnu porodičnu anamnezu, kao i osobama izuzetno svetlog tena i izrazito oseljive kože. Pri korićenju bilo kog od navedenih, treba obratiti pažnju na regije koje se često zaborave tokom nanošenja preparata: uši, šake i stopala.

Takođe, treba paziti i na ponovno mazanje tj. nanošenje preparata u više navrata, nakon svakog kvašenja kože.

Beta karoten, veoma popularan u medijima kada je reč o zaštiti od sunca, kao i tamnjenju kože, zapravo je derivat vitamina A. On je antioksidans, štiti kožu od oksidativnog stresa i sprečava stvaranje slobodnih radikala, štiti kožu od štetnog UV zračenja povećavanjem količine pigmenta. Korišćenjem beta karotena, koža postaje meka, glatka i sjajna. Pored beta karotena, postoji i alfa karoten, koji zajedno sa beta karotenom ima funkciju u održanju imunološkog sistema i razvoju otpornosti na infekcije. Karotenoidi su neophodni i za razvoj i očuvanje epitelnog tkiva mukoznih membrana u respratornom sistemu. Često su izolovani iz morske alge Dunaliella salina, pa se takva informacija može naći i na samom preparatu.

Ishrana je treći, relativno kontraverzni faktor koji utiče na zdravlje kože, s obzirom koliko se oprečne informacije mogu naći u medijima. Jedino što je zaista tačno i što može zaštititi kožu od štetnih dejstava iz okoline je da mora biti raznovrsna i konzumirana uz dovoljnu količinu tečnosti. Hidratacija i optimalan unos proteina, ugljenih hidrata, masti, vitamina i minerala, kao što utiču na zdravlje organizma iznutra, dovode i do optimalnog stanja kože. Dnevna konzumacija 1,5l vode i salate minimum uz jedan obrok, kao i šake voća dnevno treba da budu osnov za formiranje bilo kog plana ishrane.

Poslednje na šta treba obratiti pažnju, ali ne i najmanje bitno, već namerno ostavljeno za kraj – lična preventiva bez odlaska na pregled kože i dermoskopiju ne može imati efekta. Potrebno je minimum jednom godišnje odlaziti kod dermatologa na detaljan pregled kože i na dermoskopiju svih promena, bez obzira postoji li suspektna lezija ili ne.

Danas osim ručnih dermoskopa koji su veoma napredni, postoji i kompjuterizovana dermoskopija i tzv. mapiranje čitavog tela (TBM), koji pomažu dermatologu da detaljno evaluira svaku promenu na koži, oceni da li je potrebno ukloniti je, kao i kasnije u toku praćenja da proceni da li su se stare lezije menjale na bilo koji način i da li ima novih.

Do tada, treba kod kuće koristiti ABCDE metod – metodom samoprocene pratiti:

A – asimetriju (asymmetry)

B- ivicu (border)

C- boju (color)

D – dijametar (diameter)

E – promenu izgleda (evolution).

 

KOMENTARIŠI