Photo: A.K.

“I dadoše oni živote svoje, za krst časni i slobodu slavnu.”

Photo: A.K.

Danas je na Vranjevcu, brdu u ataru seoskog naselja Kula, u opštini Malo Crniće, obeležena 104. godišnjica bitke na pomenutom brdu, koja se odigrala u oslobodilačkom ratu 1912-1920.

Veliki broj građana, kako opštine Malo Crniće, tako i okolnih opština, čiji su preci ostavili svoje živote među rovovima na Vranjevcu, došli su da odaju počast svojim precima, i pomognu da se njivova žrtva za slobodu naše zemlje nikada ne zaboravi.

Photo: A.K.

Sveštenici crkava i manastira okolnih naselja najpre su održali opelo za stradale, intonirana je himna u izvedbi hora manastira Rukumija, a onda su položeni venci na spomenik stradalima.

Photo: A.K.

Vence su položili predstavnici Vojske Srbije, garnizona Požarevac, predsednik opštine Malo Crniće, predsednik Skupštine opštine Malo Crniće, predsednik Udruženja potomaka ratnika 1912-1920, predstavnici SUBNOR-a, predstavnici škola, i mnogi drugi.

Photo: A.K.

Potom se prisutnima obratio predsednik opštine Malo Crniće, Mališa Antonijević rečima:

“Ponovo smo danas ovde, na ovoj svetoj zemlji, našoj, prelepoj, srpskoj. Kad se osvrnemo oko nas i doživimo ovaj veličanstveni spoj prirode na brdu Vranjevac, spoj nebeskog plavetnila i smaragdnog drveća, iznova shvatamo koliko je naša zemlja Srbija lepa i posebna, i ne iznenađuje činjenica da su se vekovima kroz našu burnu istoriju velike sile borile da gospodare ovim tlom.

Photo: A.K.

Brdo Vranjevac je svedok jedne krvave bitke, jedne velike žrtve srpskog naroda, ali isto tako i velike hrabrosti i odlučnosti. Kada se naš narod jedva malo oporavio od prethodnih ratova i borbi, a tada najskorijih balkanskih, usledio je poziv otadžbine za pomoć i odbranu na samom početku Velikog rata na našim prostorima. Neprijatelj je želeo da prkosne Srbe pokori što pre, i udario je silovito na Deveti puk Dunavske divizije 07. oktobra. Iako su srpski vojnici znali da su brojčano slabiji, nisu se predavali, jer su znali šta štite i brane.

Žrtva naših predaka, naših boraca, kroz celokupnu istoriju nikada ne može biti dovoljno istaknuta, ali ovo spomen obeležje je podignuto njima u čast, a danas ih se sećamo i odajemo im počast i veliku zahvalnost, jer smo na kraju Velikog rata ipak bili slobodni.

Nikada ne smemo prestati da branimo našu zemlju, jer bismo time omalovažili sve naše junake i borce za slobodu. Zvuk granata i zveket oružja niko ne želi u ovom modernom i naprednom vremenu, ali Srbija mora ostati slobodna zemlja, a njeni građani bezbedni i zaštićeni.”

Po završenom obraćanju predsednika opštine, prisutnom građanstvu se obratio i predsednik Udruženja potomaka ratnika 1912-1920, Goran Dačić:

“Životi ljudi, običnih i onih najvećih, budu pa prođu, kao svitac u letnjoj noći. Zaborave se i oni, i počasti, i sva njihova dela koja su učinili….Ono što ostaje da trajno svedoči jesu knjige i spomenici.

Photo: A.K.

Tokom proteklih godina, Udruženje potomaka ratnika je uz učešće svih opština našeg okruga, potomaka i poštovalaca tradicije oslobodilačkih ratova, Vojske Republike Srbije, dobrotvora, preduzeća, preduzetnika, kao i nadležnih institucija,  uz svesrdnu podršku opštine Malo Crniće, radila na izgradnji i podizanju spomenika, kao i na stvaranju uslova za obeležavanje godišnjica bitke na Vranjevcu i odavanja dužnih počasti hrabrim borcima koji su štitili odstupnicu srpske vojske.”

Photo: A.K.

Članovi hora manastira Rukumija predstavili su se pesmama “Oj Srbijo,mila mati”, “Marš na Drinu” i mnogim drugim, kao i govornici, koji su ovom obeležavanju udahnuli jednu novu dimenziju, da se stradalima na ovom brdu nikada ne zaboravi ime.

 

KOMENTARIŠI