Nije bilo lako. Ni najmanje. Iako je isprva delovalo idealno: na mađarsko vođstvo od 2:3 odgovoreno je serijom od 14 uzastopnih poena, od čega šest Kuzmićevih. I, tu, sredinom prve četvrtine, sve je nagoveštavalo laganu košegetersku rapsodiju “orlova”, ali se suparnik sa time nije složio.

Dobro pivotiranje Kelera, pa trojka Ferenca i dva koša plemjkera Perla, pokrenuli su ekipu našeg severnog komšija, a ta serija od 9:0 podigli su joj samopouzdanje upravo na način koji ume da bude koban po rivala.

“Orlovi” su na momenat bili zatečeni, selektor Đorđević ih je okupio na tajmautu i tražio veću probojnost, ali i od Kuzmića da uočenu dominaciju u reketu još više koristi.
On je to i poslušao, uz pomoć spoljnih saigrača brzo je došao do 13 poena, prednost je počela da se vraća, ali… Mađare je tada krenuo šut sa distance. Perl i Ferenc su produžili svoj rafal, primicavši ekipu čak na “-3”, čas na “-4”. Novi Đorđevićevi tajmauti, kako na kraju prve, tako i sredinom druge četvrtine, samo su na momente urodili plodom. U napadu je, naime, išlo sasvim dobro, sa preko 50% uspešnosti šuta za dva, i tačno 50% za tri poena, no u odbrani je škripalo.
Obraćajući pažnju na opasnog Hangu, naša defanziva je imala veliki problem sa brzinom drugih, suparničkih spoljnih igrača koji su se veštim korišćenjem blokova lako oslobađali čuvara i, što je važnije, pogađali. Sedam naših izgubljenih lopti, a samo dve mađarske, davale su nagoveštaj koliko ne uspeva srpski pritisak “na loptu”, kada je ona u posedu rivala. Dobijena bitka u reketu (20-10 u skokovima) nije u prvom poluvremenu značila mnogo, jer su sve propušteno tamo – Mađari nadoknađivali “spoljnom igrom”, uz raspoložene Perla i Vojvodu. Košgeterski su im isprva parirali samo Kuzmić i Bogdanović, koji su postigli 15, odnosno 11 poena u prvih 20 minuta.

Povratak iz svlačionica na parket je izveo daleko rešenije, koncentirsanije “orlove”. Trojka Bogdanovića, pa tri uzastopno dobre odbrane, razmrdale su naš nacionalni tim, a onda se na to nadovezala i trojka Mačvana, koji je time upotpunio svoju raznovrsnu igru, a Srbiji doneo 56:45 u 23. minutu.

Ta serija je narasla na 14:4, za velikih 62:45, koja je uz sve bolji Jovićev nastup, kako u odbrani, tako i u vidu asistencija, unela nervozu u tabor suparnika.

Stvari su tako, sasvim zasluženo, imajući u vidu odličan nastup naše nacionalne selekcije, prilično brzo došle “na svoje”. Serija 14:4 kojom je otvorena treća deonica u mnogome je odredila naredne minute, u kojima je Mađare “izdao” šut, ali se nisu predavali, pa su gledali da što pre i što više nadoknade “-18” (64:46) koje ih je snašlo. Kada bi i napravili neki mini-nalet, to bi Aleksandar Đorđević “sasecao” tajmautom, pa bi se sve vratilo na pravu, stazu uspeha “orlova”.

A čim je počelo završnih deset minuta, u koje se ušlo sa sa 69:53 u korist Srbije, Đorđević je bio prinuđen da zatraži predah jer je rival ubacio tri trojke u nizu, preko Vojvode i Ferenca. Odjednom je kao godinama udaljeno izgledalo onih 64:46, jer je semafor pokazivao 69:62.

Jovićeva aistencija Mačvanu prekinula je taj nalet, njegova “krađa” u sledećoj mađarskoj akciji, pokrenuli su Srbiju, čije su centre, do tada Kuznića, a tada Marjanovića, suparnici prilično “izubijali” po rukama, sprečavajući poene. Kada se na sve nadovezala Bogdanovićeva trojka, ponovo se činilo “Evo, gotovo je”, jer je bilo 78:63, ali su i tada Mađari vratili u život, predvođeni izuzetno raspoloženim plejmejkerom Perlom.

Njihov najnoviji nalet Lučić je prekinuo lepim zakucavanjem, ali se Vitman pobrinuo da se sa samo devet poena razlike (80:71) uđe u poslednjih 150 sekundi utakmice, a Rujan svojom trojkom naterao Đorđevića na tajmaut kada je semafor pokazao 84:77 na minut i po do kraja. U završnici su “orlovi” odigrali mirno: Lučić je bio nepogrešiv sa linije penala, dobrim građenjem Kuzmić obezbedio “dabl dabl” učinak, a naši igrači – prolazak u četvrtfinale. Ovaj izazov jeste bio težak, ali sledeći, italijanski, biće daleko teži.

KOMENTARIŠI