Izložba „Dositej i Srpsko Plavno 1769-2019.“ u Požarevcu

Izložba „Dositej i Srpsko Plavno 1769-2019.“ u Požarevcu

Povodom 280 godina od rođenja Dositeja Obradovića i 250 godina od njegovog dolaska u selo Plavno kod Knina, a u organizaciji Narodne biblioteke „Ilija M. Petrović“ Požarevac i Zavičajnog udruženja „Dalmacija“ iz Subotice, svečano je otvorena izložba „Dositej i Srpsko Plavno 1769-2019.“ autora Milorada S. Kuraice.

Ova izložba posvećena je Dositejevom velikom prosvetiteljskom putovanju i predstavlja presek najvažnijih tačaka Dositejevog boravka u Dalmaciji, koji je posredno i neposredno uticao na njegov život i rad, a eksponati na ovoj izložbi, još jednom podsećaju na stvaralaštvo Dositeja Obradovića i njegovu nemerljivu vrednost.

O značaju negovanja Dositejevog dela u srpskom narodu govorili su Vera Zarić Mitrović, direktorka, Tatjana Vukša Mandić, predstavnik Zavičajnog udruženja „Dalmacija“ iz Subotice, Tatjana Živković, rukovodilac Zavičajnog odeljenja i Odeljenja stare i retke knjige i Milorad S. Kuraica, autor izložbe.

U umetničkom delu programa učestvovali su hor OŠ „Dositej Obradović“ iz Požarevca sa dirigentom Tanjom Marinković, profesorkom muzičkog vaspitanja, Sava Matić, učenik OŠ „Dositej Obradović“, Dragiša Živadinović, književnik i glumac i Sofija Gerdijan, pesnikinja. Moderator Programa bila je Marija Kopun.

Milorad Kuraica, u obraćanju prisutnima, istakao je da je Dositej Obradović svoj prosvetiteljski i književni rad započeo sredinom aprila 1761. godine u srpskoj Dalmaciji i da je pre 250 godina velikan i besmrtni Dositej „zlatnom nogom stupo na užareno tlo“ Plavna.

Dositeju Obradoviću puno duguje srpska kultura, ali mu se srpski narod u Dalmaciji priklanja sa posebnom zahvalnošću. Upravo iz tog razloga, sa pokušajem da se njegov lik i delo trajno ne izgube u spomenu ovdašnjeg, dalmatinskog srpskog naroda, organizovano je ovo druženje i izložba u spomen Dositejevom putu kroz Dalmaciju i, posebno, kroz moje rodno Plavno, nažalost, sad gotovo pusto, podvukao je Kuraica.

Dositej je crkvenom učenju suprotstavio razum, materijalni svet, nauku i prosvećeni um. Verovao je u moć razuma i nauke, za njega je nauka bila iznad svega, iznad svih tradicija i verovanja. Njegov životni put najbolje pokazuje šta zablude mogu da učine od čoveka, ali i kako dobra volja i napor mogu doprineti da se mnogo šta nauči i bude od koristi svome narodu. Dositejeve misli i rad okrenuti su obrazovanju srpskog naroda i osnivanju škola, njegovo načelo je da nauka mora dospeti do najzabačenijeg srpskog sela, a njegove snažne poruke: Iduć uči, u vekove gleda i Knjige, braćo, knjige, a ne zvona i praporce, aktuelne su i danas.

KOMENTARIŠI